Prije nego sto predstavim moj motocikl smoricu vas uvodom, ako nekoga interesuje kako je nastao i sta je znacio neka se baci na citanje. Aprilia je prvi model Pegasa trzistu ponudila 1989 godine. Bio je te unirvezalni motocikl i za grad i za lose puteve sa dvotaktnim agregatom od 125 ccm. Uglavnom su ga kupovali šesnaestogidišnjaci jer je bio idealan motocikl za pocetnike koji vole i da sidju van asvalta, ali opet cesto se voze i asvaltom. Sledece godine naziv Pegaso nosi model koji ima vazdušno hladjeni agregat od skoro 600 ccm. Ovim Pegaso dodatno širi krila i postaje (mnogo) ozbiljniji motocikl. Naravno namjena mu ostaje ista kao i manjem modelu. Dalje usavršavanje modela znaci Rotax agregat od 650 ccm i na sve recene karakteristike dobijamo i ozbiljnu putnu napravu. Pegaso se pozicinirao kao putni enduro koji je okretan kroz grad, moze da se podje na put, ali i da se skrene sa uredjenih puteva. Jednom rijecu, unirvezalan agregat. Od naslijednika se ocekivala evolucija. Godine 2005 pojavlje se naslijednik sa felnama preuzetim sa najsportskije Aprilije (RSV Mile), cestovnim gumama i Minarellijevim agregatom. Otklon od tradicije.Minarelli je fabrika koja od 1951 godine proizvodi motocikle. Ubrzo napuštaju proizvodnju motocikala i koncetrišu se samo na pogonske agregate. U sedamdesetim godinima prošlog vjeka kompanija brzo raste i sa svojim agregatima opremaju motocikle širom Evrope i Južne Amerike. U devedesetim godinama Minarelli agregati od 50 i 125 ccm pokrecu brojne japanske skutere koji na plasticnim bokovima nose natpis Yamaha. Taj japanski gigant 2002 godine postaje i vecinski vlasnik Motori Minarelli. Vec sledece godine izbacuju na tržište agregat koji pokrece mnoge motocikle. Dakle, u pitanju je jednocilindricni cetvorotaktni motor zapremine 659,7 ccm. Motor razvija 48 KS pri 6000 obrtaja. Ovaj agregat pokrece sledece motocikle:- Aprilia Pegaso 650 Strada- Aprilia Pegaso 650 Factory- Aprilia Pegaso 650 Trail- Derbi Mulhacen 659- Derbi Mulhacen 659 Cafe- Derbi Mulhacen 659 Angel Nieto LTD- Yamaha XT 660 R- Yamaha XT 660 X- Yamaha XT 660 Z Tenere- Yamaha MT-03Dizajniranju novog Pegasa pristupilo se sa puno paznje. Trebalo je stvoiti motocikl koji na prvi pogled treba da uputi na to da je stvoren za krivine i asvalt. Tome doprinose i vec pomenute felne od lake legure koje su ,,skinute'' sa modela RSV Mile. Zato se sa na prednjoj felgi vidi mjesto gdje je predvidjeno mjesto za disk, jer je Pegaso opremljen naprijed sa jednim diskom precnika 320 mm. Marinellijev agregat ima plasticnu zastitu sa donje strane pa cijevi izduva (dva izduvna ventila) idu pored agregata da bi se auspuh zavrsio sa dva ogromna lonca u repu motocikla. Lonci nisu ispod sjedista vec vise sa strana tako da plasticna oplata stiti noge suvozaca od pretjerane topline. Inace suvozac skoro da nema sta da zamjeri sjedistu. Naravno vozac je u boljoj poziciji i samo razmazenima se nece dopasti oblik sjedista. Pomenimo da je ispod sjedista i veliki (za motocikle) prtljazni prostor, skoro da se može mjeriti sa nekim skuterom. Ja u tom prostoru drzim: kisno odjelo, prvu pomoc (veliku, automobilsku), reflektujuci prsluk, alat, elasticne konope za vezivanje prtljaga i pakovanje vlaznih maramica. Rezervoar je na uobicajnom mjestu, ali nema klasicnog poklopca rezervoara vec se otvara pretinac koji je podeljen na dva djela. Jedan dio sluzi za sipanje goriva, drugi dio je praktican za dokumenta, kovani novac za putarinu ili naocare za sunce. Po kolicini prostora za sitnice mogu da pariraju samo ozbiljni putni motocikli. Instrumenti su dosta bogati i sadrže obrtomjer, signalne lampice i displej. Na displeju pored uobicajnih podataka ocitavamo i podatke sa bord komjutera (vremena po krugu, ukupno u voznji, predjena kilometraza, brzina, ...). naprijed se nalazi maska u kojem je svjetlo koje treba da imitira sljem nekadasnjih rimskih legionara. Vjerovatno iz tog razloga je stilizovana italijanska zastava iznad fara. Zadnje svjetlo je rješeno pomocu led-dioda. U tom stilu su odradjeni i zmigavci. Bocne oplate su iscrtane na prvi pogled tribalima, ali to je griva lava koji je zastitni znak Aprilije. Razigrani talijanski dizajn ukomponovan sa dosta opreme donosi na asvalt zanimljiv motocikl. Prenecu i utiske iz voznje:Kada se upali masina po zvuku dok radi u leru reklo bi se da je ovaj motocikl spreman za puno puno vise, i da ce odvrtanjem rucice gasa nastupiti dio kada ?e vas sve komsije zamrzeti. Ipak, odvrtanjem gasa buka se ne povecava toliko, povecava se samo intezitet i zvuk dobija nesto dublje tonove. Pegaso rezi... Na Pegaso se sjedi nisko, siroko sjediste daje potporu, dok stepenik izmedju vozackog i suvozackog sjedista posluzi i da se naslonis. Osjecaj da sam u fotelji, udobno prije svega. Stopala su ispod zadnjce, ali zbog niske pozicije sjedista noge su su u koljenu savijene nesto vise. Upravljac je kratak tako da su i laktovi nesto vise savijeni. Kada se Aprilija pokrene i ,,napadnu'' se prve krivine postaje jasno da ovo jedan zabavan motocikl. Ciklistika radi savrseno, uvjek se ima utisak da je moglo brze da se prodje kroz krivinu. Zapravo, nema se osjecaj brzine, ali pogled na brzinomjer me svaki put upozorava da sam vec prekoracio ogranicenje brzine. Agregatu ne prija kada obrtaji padnu ispod 2.500, dok za vrtnjom preko 6.500 nema potrebe. Pomenimo i to da se agregat rado vrti. Iz ovoga slijedi da treba cesto raditi sa mjenjacem. Nikakav problem, mjenjac je vrlo precizan i sadrzi pet brzina. Inace ko uspjeva da drzi obrtaje u podruciju izmedju 4.000 i 6.000 taj ce zasigurno biti na krivudavim putevima brzi i od tri puta jacih motocikala.Po specifikacijama Pegaso moze da postigne 170 km/h. No, na nekih 140 km/h vec gubi dah i onda sporo nabire kilometre, ali ciklistika je tako dobro odradjena da se tek pogledom na brzinomjer vidi da je putna brzina preko 140 km/h, jednostavno motocikl pocinje gubiti dah i logicno bacis pogled na instrumente i vidis da je to zbog brzine. Vozac u Pegaso vrlo brzo stice poverenje, tako da se prosjecne brzine vrlo brzo povecavaju. Ipak, vozac ne smije da se opusti, jer pogled na brzinomjer otkriva i brzine od 160 km/h. Jednostavno zadivljuje mirnoca motocikla na svim brzinama. Da je Pegasu siri upravljac i visocije sjediste to bi bio motocikl koji bi konstantno tjerao na zabavu. Te dvije izmjene uz bolje kocnice i karbonske dodatke dobijaju se serijski u verziji Pegaso Factory (skuplji je oko 800 eura od ove verzije). To i nisu prave mane, vise su nedostaci koji ne dozvoljavaju da se pokaze pravi karakter motocikla do kraja. Kada smo vec kod mana pomenimo i najvecu manu Pegasa, a to su izduvne cijevi. Ne zbog zvuka, naravno, vec zbog polozaja. Posto cjevi izduva idu sa desne strane agregata samim tim i desna noga je izlozena toplotnim strujanjima. Zna biti nezgodno u gradskoj voznji, pogotovo za ljetnjih vrucina.Ipak, gledajuci sveukupno Pegaso je solidan motocikl koji nudi dosta zabave, no udobno sjediste garantuje da ni duge ture ne budu problem. ,,Kada kretanje znaci zabavu...'' je reklamna poruka za Pegaso, i zaista dosta govori o motociklu. Na kraju da pomenem cjenu: kod ovlašcenog uvoznika Aprilija Pegaso 650 Strada košta 6.728,00 eura. Za gotovinsko placanje diler daje popust od 8%. U tom slucaju cjena mu je oko 6.180 eura. Uskoro stizu i fotke mog primjerka.
