Dogovorena voznja jos prije nekoliko dana. Kako se 20.09 priblizavao tako sve vise ljudi otkazuje put. Ujtru u 8 casova u Budvi moj drug i njegova djevojka spremni sa Kawasakijem Z750, naravno i ja sam spreman sa mojom novom makinom. Vrijeme suncano i toplo.
Ja sam dan prije stavio zimske umetke u jaknu i pantalone, opremio sam se debelim carapama... vruce mi je. Odlicana i suva cesta do Podgorice, ne forsiramo puno, ja se upoznajem sa novom igrackom. U Podgorici duhovi, ceka nas momak na KLE500... Ma, to je proslost.
Sada drustvo cine tri motocikla i pet osoba. Sledeca stanica je Niksic. Napustamo Podgoricu, pretoplu Podgoricu, pravo ljetne vrijeme. Od Danilovgrada do Niksica dajem sebi oduska na novoj masini koja prosto jede krivine. U Niksic stajemo da dolijemo goriva tamo nas ceka jedan prijatelj i njegov djogat zvani Yamaha XT600. Pridruzuje nam se i moj kum na Moto Guzziju V35 koji nas prati jedno vrijeme da nam pozeli srecan put. Kako vise idemo ka sjeveru sve mi je manje zao sto sam natrpao svu zimsku postavu u opremu. Jedini tzv. ekces je sto je krava istrcala ispred mene, kocnice na Apriliji zasluzuju pohvalu. No, opet je scena vidjeti kravu koja trci. Do tada sam mislio da je to nemoguce, onolika gromada mesa, sa onolicnim nogama... Stizemo do Pivskog jezera i prolazimo Pluzine, potom skretanje za Trsu i pravimo prvu pauzu.
Pojedini razmisljaju da se vrate jer je hladno (prehladno) ali posto u nastavku idemo sporijim tempom valjda nece biti toliko hladno. Tu vidim jedan interesatan znak
Ja bih jos dodao saobracajni znak za tunel i isto tablu, narednih 4 km. da, na ovoj dionici je tunel u kojem se nalazi raskrsnica. Ipak svi nastavljamo put dalje.
Penjemo se bezbrojne krivine i bezbrijni tuneli sa raznim tematikama, tunel serpentina, tunel ,,S'' krivina, tunel prevoj... Stizemo do Trse, sve je u redu, usput nailazili i na mokar put. Dobro je kisa nas je zaobisla. Put dobar, vidim put se gubi u magli. Odnosno ja sam mislio magla. Prvo cujem po kacigi ,,tup tup tup'', mislim, kisa pocinje, ali na vizir se hvata nesto bjelkasto... ovo je poceo da pada snijeg... i da duva vjetar... vizir postaje bijele boje, da ga dignem... Uh, onda ,,reze'' po licu. Ipak, ostavljam ga malo otskrinutim i pratim konture ispred sebe i poziciono svjetlo Z750 koji grmi ispred. Dobra, taktika, ipak par puta upravljac hoce da pobjegne, naletim na kamen ili rizlu. Cekaj, mi smo posli iz suncane Budve, Podgorice, Niksica... odakle snijeg, pa 20 septembar je... Odjednom izlazimo iz snijega, vidimo ,,Sedlo'' ispred sebe. U susret nam ide grupa biciklista. Idu pravo u snjeg. Bi mi nekako lakse i manje hladno. Stajemo
Iza sebe ostavljamo snjezne padavine.
Gledamo ka Zabljaku, vedro. Zasto ovaj prevoj zovu Sedlo vidi se na ovoj fotki
U nastavku cak suv put, priblizavamo se Zabljaku. kada smo prisli na par kilometara pocinje kisa. Ulazimo u Zabljak i motocikle parkiramo ispod jedne nastresnice.
Neko pita da li osjetite u kojim zubama imate plombe... Da, uh, da stvarno je hladno, no, regulisace to teleca corba. Caj, teleca corba, mjesano meso, razgovor... okrepismo se. Ajmo natrag da do dnevnog vremena stignemo kuci. Kisa i dalje pada. Rjesenje za setnju je bilo... kacige na glavu.
Sada navlacim jaknu od poznatog suskavog materijala preko opreme i nastavljamo dalje prema Djurdjevica tari. Stizemo tamo, uzivamo u izgledu mosta koji je okupan u kisi.
Takodje vidimo i saobracajni udes. Moram i ja da se ovekovecim pored ,,suze Evrope''
Nastavljamo dalje po mokrom i klizavom putu. Kanjon Tare oduzima dah. Pravimo i jednu pauzu.
Stigosmo do Mojkovca. Put suv, kao da kisa nije padala. Tu dionicu dobro poznajem. Nema ukljucena sa strane. Ne postujem pravila grupne voznje vec provjeravam sta Pegaso moze, pusti sam ga da rasiri krila. Poslije na bord kompjuteru ocitavam da sam dohvatio do XXX km/h. Prebrzo, a i nisam bio svjesan te brzine. Usporavam, cekam ostatak grupe. Ispred Kolasina zastoj, radovi na putu. Poslije spust kanjonom Morace. Put je bolji nego prije nekoliko godina. U PG se rastajemo od djela ekipe. U Budvu se vracamo preko Pastrovacke gore. Posto sada imam putni kompijuter evo i statistika sa puta:Predjena kilometraza: 449,3 kmVrjeme potroseno na voznju: 8 sati i 10 minutaMaksimalna brzina: 162 km/hOdvezena rura (u pravcu kazaljke na satu)
Da, i odgovor s' pocetka teksta. Cetri u jednom danu, ako je taj dan 20.09 i ako se odvezla ova gore dionica. Sunce, snijeg, kisa, vjetar, toplo, hladno, .... ::badair::
