Kao sto smo vidjeli, kolskim putevima smo donekle i pratili razvoj. No, pravog razvoja nema bez zeljeznice. Zeljeznica zapravo govori koliko je nasa privreda razvijena. Gledajuci nasu zeljeznicu vidimo da zaostajemo i to dosta...Prva zeljeznicka pruga na teritoriji danasnje Crne Gore bila je na relaciji Gabela - Zelenika. To je bila 1901 godina i tada je taj dio obale pripadao Austro-Ugarskoj. Bio je to kolosjek sirine 600 mm.Vratimo se tadasnjoj Crnoj Gori koja se na ulazu u XX vijek radi izgradnje kolskih puteva zaduzivala kod Engleske i Francuske. Znajuci da bez zeljeznice takodje nema razvoja uz pomoc italijanskih kosencionara 1905 godine otvara se prva zeljeznicka pruga u Crnoj Gori. Ta je bila pruga na relaciji Bar - Virpazar. Tu prugu je karakterisala i sirina kolosjeka od 750 mm. Izgradnja zeljeznicke pruge zahtjeva velika sredstva, a bez jake privrede tesko da ima rentabilonsti. Ipak rade se projekti na prosirivanju zeljeznicke mreze. Interesatno je da je postojao projekat da se zeljeznicki krak od Virpazara produzi do Cetinja i to preko Sotonica, Brcela, Podgora, Gradjana. No, zbog pocetka balkanskih ratova i daljeg politickog razvoja taj projekat nikad nije realizovan. Ostao je samo projekat.U novoj drzavi zvanoj Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji realizovali su se sledeci projekti. Godine 1927 u saobracaj je pustena pruga Plavnica - Podgorica. Jedanaest godina kasnije, odnosno 1938 godine za saobracaj je otvorena pruga Bileca - Niksic. Time u Crnoj Gori imamo ukupno 143 km zeljeznickih pruga. tada je standard bio sirina kolosjeka od 760 mm. Gledajuci sada mapu zeljeznickih pruga vidi se nepovezanost. Dodatno je komplikovalo situaciju i sto ta mala kilometraza nije bila standardizovana, vec se saobracalo na tri vrste pruge, sirine 600, 750 i 760 mm. Iz ovogo slijedi zakljucak da je razvoj zeljeznice u Crnoj Gori prije II svjetskog rata bio ispod svakog nivoa.Da li se nesto promjenilo poslije rata? Podgorica mjenja ime u Titograd, te je 1947 godine otvorena je zeljeznicka pruga Titograd - Niksic. Sirina ove pruge je 760 mm. To sada znaci da se na relaciji Niksic - Titograd - Plavnica saobracalo lokomotivama i vagonima koji su prilagodjeni za sirinu kolosjeka od 760 mm. Na relaciji Virpazar -Bar saobracalo se drugom vrstom lokomotiva i vagona. Ovoga puta sirina je bila 750 mm. Na primoriju je bio i najuzi koloskek (Gabela - Zelenika) od 600 mm.Ipak, najveci poduhvat ce biti realizacija buduce zeljeznicke pruge Bar - Beograd. Dio pruge koji prolazi kroz Crnu Goru projektovan je megalomanski. Da li su to ostaci nerazvijenosti ili realna potreba? Vidimo danas po cjeni odrzavanja takvog infrastrukturnog projekta. Prva etapa je uradjena na dionici Bar - Titograd koja je pustena u saobracaj 1959 godine. Ta zeljeznicka pruga ima tzv. ,,normalni kolosjek'', odnosno sirina pruge je 1.435 mm. Ovo ujedno znaci da su te godine ukinute pruge ,,uzanog kolosjeka'' Bar - Virpazar i Plavnica -Titograd.Godine 1964 donet je program modernizacije Jugoslovenkih Željeznica. Tim programom predvidjeno je ukidanje svih pruga ,,uskog kolosjeka''. Postojeca pruga Titograd - Niksic je rekonstrusana 1965 godine tako da sada na relaciji Bar - Niksic imamo prugu ,,normalnog kolosjeka''. Ukida se pruga do Bilece, kao i onaj krak na primoriju koji je zaostavstina Austro-Ugarske drzave.Kasnije se krenulo u realizaciju projekta Bar - Beograd. Dionica Titograd - Vrbnica (granica sa Srbijom) pustena je u saobracaj 1976 godine. Ovim je na teritoriji Crne Gore ukupna duzina pruge ,,normalnog kolosjeka'' porasla na 215 km.O kakvom megalomanskom projektu na crnogorskoj teritoriji je rijec nabolje govore brojke. Ukupna duzina zeljeznice pruge (bez stanicnih perona) na relaciji Bar - Vrbnica je 159 km (Titograd - Niksic je 57 km). Na toj kilometrazi imamo 106 tunela, 9 galerija, 107 mostova i 371 propust. Ukupna duzina tih objekata je 60,8 km ili 38,5% (vise od trecine). Kolika stavka je odrzavanje takvog objekta ne treba trositi rijeci.Godine 1986 u saobracaj je pustena i zeljeznicka pruga Titograd - Skadar. To su i bili zadnji novoizgradjeni kilometri, jer do danas nije otvoren ni jedan novi kilometar. Zapravo danas imamo manje nego onda. Godine 1990 bila je u planu velika rekonstrukcija pruge Podgorica - Niksic. Nazalost, zbog poznate sitacije to nije realizovano, pa od 2004 godine tom dionicom vise nema saobracaja (putnickog od mnogo prije). I ostali zeljeznicki pravci traze temeljnu rekonstrukciju, kao i prilagodjavanje novim standardima. Konstantno neodrzavanje kulminiralo je 2005 godine najvecom zeljeznickom nesrecom sa 47 poginulih. Bez zdrave privrede nema uspjesne zeljeznice, a bez zeljeznice nema zdravog razvoja privrede. Iz tog ugla gledajuci tesko ce biti realizovana rekonstrukcija, dok o elektrifikaciji pruge Podgorica -Niksic trebamo jos da sacakemo. U planu je i produzavanje tog kraka do Sarajeva. Iskreno, meni realizacija zeljeznicke pruge Niksic - Sarajevo djeluje prilicno daleko. No, bez zeljeznice nema iole ozbiljne rasprave o saobracaju.