odje mozemo(te) pisati i ostavljati svoje komentare o automobilima koji su bili ili josh uvijek jesu legende auto-moto sporta!Za pocetak nesto od mene i od meni omiljenih "italiana" [img src=\\"style_emoticons/[#EMO_DIR#]/icon_wink.gif\\" style=\\"vertical-align:middle\\" emoid=\\";)\\" border=\\"0\\" alt=\\"icon_wink.gif\\" /]Alfa 155 superturizmo:Izvor - nepoznat sajt:Specijalni fen je potreban uvek kada se spoljna temperatura spusti ispod 20 Celzijusa, da bi se upalio motor "alfa romea 155 superturizmo", kojeg nam je, za test, ustupio visestruki jugoslovenski sampion Pavle Komnenovic. Paljenje hladnog motora je, valjda, i najdelikatniji posao oko stavljanja u pogon ovog, najsavremenijeg trkackog automobila koji se, ikada, pojavio na nasim stazama. A kada su fenom zagrejani hladnjaci za ulje i vodu, probudila se "alfina" cetvorocilindricna "ergela" od 285 "konja". Motor, kao i citav automobil, samo po spoljnoj "ambalazi" podseca na istoimeni serijski auto. Propisi FIA za, takozvanu, klasu D 2, turistickih automobila do 2000 kubika predvidjaju veliku slobodu kod "friziranja" motora. Ogranicena je, prakticno, samo kubikaza, uz uslov da blok potice iz nekog serijskog modela iste fabrike. Tako je "srce" "alfe superturizmo" zapravo hibrid - blok je uzet iz prestiznog modela "164 turbo", a glava motora od serijske "alfe 155", ali okrenuta za 180 stepeni, jer je takav raspored "usisa" i "izduva" vise odgovarao konstruktorima ovog "monstrum modela". Uz to, inzenjeri Fijatovog sportskog odeljenja Abart, koji su, za racun "alfa korse" kreirali ovaj auto, zaokrenuli su motor oko uzduzne ose, kako bi olaksali punjenje cilindara.Trke u ovoj klasi trenutno su najzanimljivija grana auto-trka na svetu. Automobili su dovoljno brzi i dovoljno izjednaceni da vi vestina dosla do punog izrazaja. Posto u zaru borbe obilno stradaju lim i plastika, ulazak u kokpit lici na preskakanje prepona. Klasicni rol-bar dopunjen je, na bocnim stranama, ukrstenim cevima, koje stite vozaca u slucaju da mu rival "udje u vrata". Spartanski ogoljeni enterijer sav zvoni, jer su "nebo" i tapacirung na vratima, zamenjeni aluminijumskim limom, da bi se smanjila opasnost od pozara. Mesto suvozaca zauzima olovna ploca kamuflirana komadom kevlara. Kola su, naime, toliko olaksana (cak su i stakla pravljena posebno i debela su samo 1 milimetar) da je tezina morala naknadno da se dodaje i to tamo, gde, zbog balansa najvise odgovara. Kada se jednom smesti za volan, covek se spontano seti vozaca formule 1. Ne zato sto su ova kola "sa pedigreom" (1994. godine vozio ih je pilot formule 1 Stefano Modena), nego zbog toga sto pred sobom prizor kao kada kamera iz kokpita snima, recimo, Sumahera. Umesto instrument table, Alfa 155 "superturizmo" ima kompjuterski displej na kojem se stalno vidi broj obrtaja, a pritiskom na jedno minijaturno dugme, mogu da se dobiju svi relevantni podaci o radu motora i agregata. Najupadljivije na instrument tabli ipak su sijalice za pritisak ulja i lampice koje se pale na 8300 obrtaja u minutu, upozoravajuci da je vreme za saltovanje.Alfu smo probali na Uscu, ge je, nekoliko nedelja ranije, imala svoj trkacki debi u nasoj zemlji. Dosli sm u vreme, kada su nam jedina publika bili "dzogeri-ranoranioci" i pecarosi. Iako je staza bila prazna, provezli smo je nekoliko puta samo "parcijalno". Jer, beogradski "autodrom" zatvorene je za saobracaj, nazalost, samo kada se odrzavaju zvanicne trke. Ipak, uspeli smo da naslutimo kako se "alfa" po Uscu vozi. Sve krivine prolaze se drugim stepenom prenosa, osim one oko boksa, gde moze da prodje i "trecom". Na raspolaganju su, inace cak 44 para zupcanika koji, prema konfiguraciji staze, mogu da se kombinuju u sestostepenom menjacu. Vec na kratkom potezu izmedju mosta i "S" krivine, "alfa" dostize petu brzinu kojom se, uz blago oduzimanje gasa prolazi kroz poznatu sikanu pored restorana "Usce", da bi vec na izlazu iz nje, za trenutak, moglo da se prebaci i u sestu. Kocenje pred krivinom kod boksa je trenutak kada "alfa 155" najvise fascinira. Iako je prilazna brzina velika, a put zavija ulevo, "alfa" drzi pravac pri kocenju, kao na sinama i zaustavlja se kao da ima padobran. To omogucavaju ogromni prednji "brembo" diskovi promera 383 milimetra, sa po cetiri plocice po tocku. Vozacu preostaje samo da na vreme "presaltuje" u nizi stepen prenosa. Auto se, naime, toliko efikasno zaustavlja, da se moze dogoditi da saltovanje u nize brzine, pred krivinom, potraje duze nego kocenje. Vozac moze i da se obruka, to jest da se "prekoci", kako to kazu trkaci. Naravno, sve to vezbom vrlo brzo moze da se savlada. Jer, sekvencijalni menjac funkcionise besprekorno, po principu koji je poznat sa motocikala. Rucica se pomera samo kratko napred - nazad, a saltuje se prakticno, samo iz zgloba sake, a ne celom rukom, iz ramena. Pri ovom kratkom upoznavanju sa "alfom 155" od velike koristi je bio mali digitalni displej na instrument tabli. On upadljivo svetli, pokazujuci, u svakom trenutku, u kojoj se brzini menjac nalazi, s obzirom da to ne moze da se utvrdi po polozaju rucice - sekvencijalni menjac se uvek vraca u pocetnu poziciju, poput "dzojstika". Kao svaki rasni trkacki auto, "Alfa 155" se ponasa suprotno od serijskih modela; sto se brze vozi, sve se sigurnije u njoj osecate (razume se, do granice koju diktiraju zdrav razum i vozacka vestina). Kvacilo je neprijatno tvrdo i strasno osetljivo kod startovanja. Da bi se ubacio u prvu brzinu, treba se dobro odupreti nogom o pedalu i ledjima o trkacko sediste. Ali, kad se, jednom krene, napor se zaboravlja. Kuplung moze da se stiska i na pola, a menjac ulazi kao u "puter". Pod uslovom da se saltuje, odescno, kratkim trzajima. Hjulendov menjac bez sinhrona ne podnosi nezno rukovanje. Prvi metri, pa i krugovi ovim kolima voze se, ipak, kao "po jajima" - dok gume "mislen" i kocnice "Brembo" ne dostignu radnu temperaturu. Diskovi su plivajuci, sto znaci da bukvalno "landaraju" na rukavcima tockova, kao da su mehanicari zaboravili da ih pricvrste. Sve dok se sami od sebe ne ucvrste na svojoj "prirodnoj" temperaturi - kada se usijaju. Voznja trkackom "alfom" uopste ne zamara. Tome, osim sekvencijalnog menjaca, doprinosi i servo upravljac, sa elektricnom pumpom. U "alfi", uostalom, ne treba mnogo da se "radi" volanom. Kola se u krivinama ponasaju kao prilepljena za asfalt - zadnji kraj moze da se zanese samo namerno, a i to tesko polazi za rukom. Glavna "borba" je sa nosom automobila koji vuce napolje iz krivine. Kod serijskih automobila, ta tendencija se suzbija oduzimanjem gasa. Trkacima je to, medjutim, nepopularna mera (gas "do daske" im je "prirodno" stanje). Oni racunaju sa tim da ovakvi "monstrumi" imaju diferencijal sa zatvaracem koji "uvlaci" prednje tockove u krivinu, ako se zadrzi noga na gasu. Osecaj je izvanredan, ali da bi se doziveo, treba imati trkacko iskustvo, strpljenj i zivce da se savlada pocetna strepnja kad skupocena masinerija krene "preko nosa" ka ivici puta, pre nego sto viskozni "sper" marke Ferguson, pocne da deluje. Staro je pravilo da se dobar trkacki auto poznaje po tome kako reaguje na podesavanje prema stazi i stilu voznje. "Alfa 155" pruza, u tome pogledu, skoro neogranicene mogucnosti. Podesava se visina kola, nagib spojlera, snaga kocenja na prednjim i zadnjim tockovima, ali najvise impresionira regulacija prednjeg i zadnjeg stabilizatora iz kkabine, za vreme voznje, nalik na mocniju "sestru" iz DTM sampionata. Pomocu dveju komandi smestenih pored sedista sa leve strane, stabilizatori mogu da se ukrute ili opuste, vec prema tome da li je staza vlazna ili suva, ravna ili "dzombasta". Sa svojih 285 "konja", "alfa" nije najjaci automobil na nasim trkackim stazama. Verovatno nije ni najbrzi, ako bi se gledala samo maksimalna brzina (oko 250 kilometara na sat). No, vrednost ovakvog automobila ocenjuje se drugim parametrima. Nju odredjuje stoperica kojom se meri vreme u krugu, na trkackoj stazi. Toj "alfi superturizmo", kod nas, nema premca. Savremena aerodinamika, vesanje, fantasticne kocnice, moderni menjac, mogucnost prilagodjavanja svakom vozackom stilu i lakoca upravljanja, cine je njaboljim i najbrzim trkackim automobilom koji je da danas vozenu Jugoslaviji. Tehnicke karakteristike Alfa Romeo 155 superturizmo Motor: Konstrukcija: linijski, cetiri cilindra, dva bregasta vratila u glavi, cetiri ventila po clilndru. Zapremina 1998 cm3 Snaga 210kW(285 KS) pre 8300 o/min Obrtni moment 250 Nm pri 5500 o/min Transmisija: Pogon na prednjim tockovima, sekvencijalni menjac "Hjulend", sest stepeni, pumpa i hladnjak za ulje menjaca. Diferencijal sa zatvaracem 35 odsto, suvo kvacilo sa dve ploce. Kocnice i upravljac: napred "Brembo" sa dvoje kljesta, osam kklipova i cetiri plocice. Celicni ventilirajuci diskovi precnika 383 mm. nazad "Brembo" sa jednim klestima, cetiri klipa, ventilirajuci diskovi 278 mm. upravljac servo, elektricna pumpa Ogibljenje: Amortizeri "Bilstajn", sa platformama za podesavanje visine i opruge razlicitte tvrdoce. Poprecni stabilizatori sa podesavanjem. Karoserija: Samonoseca,troprostorna,cetvora vrata masa vozila 975 kg pneumatici 21/65 x 19 ("mislen") naplaci 8,5 J x 19 aluminijumski.mislim da je tekst iz starog casopisa "Auto" ali nisam siguran.a za slike cete sacekat malo, imam problema da ih postavim [img src=\\"style_emoticons/[#EMO_DIR#]/icon_sad.gif\\" style=\\"vertical-align:middle\\" emoid=\\":(\\" border=\\"0\\" alt=\\"icon_sad.gif\\" /]