evo jedna interesantna pricica o delti integrale, preuzeto sa hrvatskog bloga.."Kada sam bio klinac, u modi su bile ravne linije. Kasnije sam, dakako, stekao odre?enu sklonost prema oblinama, no ona zapravo nikada nije bila primarna – mislim da anegdota koju rado ponavljam (vjerojatno sam je i na blogu ve? spomenuo) zapravo sve govori o tome. U srednjoj sam se školi zaljubio, onako pravo, pubertetski, ostaju?i posve op?injen curom koja je sjedila lijevo od mene (na?elno, moje je opredijeljenje otada uvijek lijevo, ma koliko citirao Churchilla, Montanda ili kojeg ve? razumnog politi?ara). Mogao sam štošta re?i o njenim o?ima, o mašti kojom je preuveli?avala detalje ure?enja interijera svoje sobe, o pjesmama koje je pisala... No, neke su mi druge stvari promicale. Kada sam napokon stidljivo priznao frendu da sam zaljubljen u nju, samo je zazviždao i rekao da visoko pucam, kad sam si odabrao curu s najve?im cicama u ?itavoj školi. Drugog sam jutra diskretno spustio pogled lijevo od sebe, pa ga malo prošetao uokolo, po drugim curama iz razreda. Hmmm... do?avola, izgleda da je bio u pravu, stvarno su najve?e. No, morali su mi re?i da bih to uo?io.Lord plava, pa još crvena iznutra...Ono što sam zapravo želio re?i jest da obline same po sebi nisu važne, iako ne mogu a da ih ne smatram za hvalevrijedni dodatak. A primjer nalazim u automobilu kojeg vidite na slikama, u kojeg sam, u ovom ili onom obliku, zaljubljen još tamo od kraja sedamdesetih. Da, tada su u modi bile ravne linije i geometrijski je dizajn bio na vrhuncu. Realno, nije to bilo najsretnije razdoblje automobilskog dizajna, ali dalo je nekoliko remek-djela, ponajprije Giugiarovu Lanciu Deltu. Taj me auto kao klinca op?inio od trenutka kada sam ga prvi puta ugledao u slovenskom Avto magazinu, pokušavao sam iks puta precrtati njegove ravne, a tako savršene linije, te sam još duboko u srednjoj školi nastavio pri?ati kako mi je Delta omiljeni auto.A tada se jednog proljetnog jutra 1986. negdje u korzikanskim brdima stup crnog dima uzvio u zrak, nazna?uju?i nevolje. Podno tog stupa dima ležao je jedan smrskani automobil, koji je tako?er nosio ime Lancia Delta, iako nije imao mnogo dodirnih to?aka sa serijskom, kao i beživotna tijela Henrija Toivonena i Sergia Cresta. U Portugalu, Joaquin Santos izgubio je kontrolu nad svojim Fordom i izletio u publiku, siju?i smrt. Rally automobili grupe B postali su preopasni, niti najbolji ih voza?i više nisu mogli kontrolirati. Uslijedila je zabrana, i najava da ?e od 1987. slabiji modeli, bliži serijskim automobilima, nastupati na relijima.Pogled nekog od razvojnih inženjera u Lanciji zaustavio se na desetak godina starom modelu, Delti. Kako bi bilo da nju preuredimo u rally automobil? Onako za štih probu grunuli su unutra pogon na sva ?etiri kota?a, dvjestotinjak konja i proširili blatobrane, dodaju?i po prvi puta obline ravnim Giugiarovim linijama. I ne, nisu ih nagrdili – otada mi, zapravo, svaka standardna Delta izgleda pomalo nedovršeno, nerealizirano. Kao kad plane ljubav s nekim koga dobro poznajete godinama, najednom se sve samo prebaci na neki viši, ljepši i potpuniji stupanj.Lancia Delta HF Integrale pojavila se 1988, u vrijeme kada sam ve? uvelike znao da moja, tada ve? cura ima najve?e cice u školi, no kada mi to ni dalje nije spadalo me?u najbitnije detalje vezane za nju. Kao i kod Integralea, bio je to samo još jedan korak na putu prema savršenstvu. Lancia ?e s ovim gotovo pa slu?ajnim modelom dobiti najuspješniji automobil u povijesti relija, a umjesto planiranih pet, prodano ih je ?etrdeset i pet tisu?a diljem svijeta. U proizvodnji ?e ostati sve do 1995, dobrano nakon prekida moje veze. No simboli?ki, bit ?e to kraj i za Lanciu, nikada se više ne?e pojaviti sli?an model, niti ?e se idu?im modelima tvrtka uop?e natjecati na relijima, a kamoli pobje?ivati. Moglo bi se re?i da otada Lancia samo životari...Zanimljivo, kada se danas prisjetim te davnašnje veze, najtoplija mi sje?anja nisu na ono zrelo, uravnoteženo razdoblje, kada se podrazumijevalo da nam je dobro. Ne, ili se sjetim vrlo ranih dana, otkrivanja, snubljenja, držanja za ruke... ili one kasne faze, kada je sve pucalo po šavovima, a ja sam, vjerojatno u podsvjesnoj želji da zadržim ?im više sje?anja, halapljivo gutao sve utiske i detalje, ?ak i kada su zapravo bili tužni, samorazaraju?i i naznaka kraja. Tako je i s Integralkama, najdraži su mi oni najkasniji modeli, kada je ve? bilo jasno da se kraj bliži i da Lancia samo pokušava uši?ariti na staroj slavi. Jedino za boju nemam logi?nog objašnjenja. O?ekivao bih da mi se najviše svi?aju crveni modeli, baš kao što od onih dana, priznavao to ili ne, najviše volim crvenokose cure. No nije tako, tamne boje su ono što me oduševljava i Integrale koju jednog dana želim nabaviti je Lord plave boje. Iako ni crna ili pak York zelena nisu loše. Po današnjim cijenama dvadesetak sam, možda i tridesetak tisu?a eura udaljen od svoje tamne ljepotice, ?udne, muši?ave, skone ispadima, znam, no prekrasne i neodoljive. Obline bilo kojeg tipa mogu kupiti novcem, no mogu li i dušu? Da, mislim da bih u ovom slu?aju mogao – ta ipak pri?am samo o nekakvom automobilu, zar ne?"
